Slikar mog života

Obojio si mi dane u plavo,

u kosu miris ruža upleo,

očima ljubavnog sjaja si dao,

za obraze – nježno, ružičasto – bijelo.

Noćima dao si posebnu boju

crvene, vatrene koliko treba,

zvjezdanog praha u postelju moju

spustio na zemlju mali komad neba.

Jutra su imala boju zlata,

poljupci, dodiri, kafa u krevet.

Moje ruke oko tvoga vrata,

proljeće, sunce, jorgovana cvijet.

U sumrak si mi recitovao  Puškina

za srce lijepio riječi od meda,

koje su opijale jače od vina,

a onda hladile poput leda.

I kao slikar svoje djelo,

znao si svku slabost moju

– imao si kad si htio

moje srce, dušu tijelo…

Za kraj si ostavio sivu boju.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s