Iluzija

Ne sjećam se više boje tvoga glasa,
ne sjećam se ni vina što smo ga zajedno pili.
Poslije tebe sam pronašla nove luke spasa
i drugi su me u svom naručju krili.

Ne sjećam se ni koliko tamne su bile tvoje oči,
niti svega što si mi rekao na kraju
i poslije tebe su postojale srećne noći
koje sam provodila u tuđem zagrljaju.

Ne sjećam se tačno ni dana tvog odlaska…
Da li je bilo ljeto ili je jesenja kiša pala.
Da li sam plakala zbog tvog polaska
ili sam drugom poglede krala.

Priznajem da sam ljubila druge i željela ih za sebe,
da te danima nisam vraćala u snove…
Zauvijek, dragi, važilo je za tebe!
Ne i za mene…
Ti si mi bio samo stanica, do avanture nove.

Advertisements

One thought on “Iluzija

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s