Predosjećanje

Šta će na kraju ostati tebi i meni
i da li ćemo pronaći sreću,
hoćeš li moje oči prepoznati na nekoj drugoj ženi
ili će ove oluje ugasiti ljubavi naše svijeću.

Hoće li mi drugi moći zamijeniti tebe
i njegova ljubav hoće li mi ugrijati zime
ili ću ja zauvijek pobijediti sebe
onog trenutka kad uzmem njegovo ime.

Život nas je razdvojio…
I to tako mora biti.
Ti nikad nisi do našeg susreta dane brojao,
zbog toga ću uvijek u oku suzu kriti.

A budućnost nam nešto novo nosi,
al tebe nikad vratiti ovdje neće…
Vratiće sjećanje…
Poneku pahulju sniježnu u tvojoj kosi
i voz koji uvijek sa ove stanice kreće.

Nada… da ćemo se ponovo sresti,
još samo u to vjerovati mogu.
Da ćeš doći i sa sobom me povesti,
još se za to tajno molim Bogu.

A mi ćemo se sresti, ja to znam
nije važno gdje, kada i s kim ćemo tad biti…
Osjećam da ćemo se sresti i zato se pitam
da li ću uvijek od drugih svoju ljubav moći ovako kriti.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s