Srebrna mora

Uzburkaše se
maglovita pristaništa nesanice,
kad brodove od papira
predadoh
snovolovcima mornarima,
što zaključani
u srcu mome sniše.

Nošena morem u sebi
otkrih,
da ploviti je lako
i kamenjarima,
sve dok na kapljice
srebrne mjesečine
duša mi miriše.

Skrivena od svih,
s večeri,
lice umivam
nad mjesečevim vedrom.
I puštam brodove da me nose.

Postaju mora kićena srebrom
u snovima žene
i kapi rose.

Moonlight_Sonata___stock_by_Cybrea_Stock

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s