Jedrenjaci

Dani su moji,
tek obojene tmine.
Ko kiše
romore riječi,
sitni bjegovi
od sopstvene tišine.

Ti jedrenjaci
banalnih lutanja,
čamci su što me nose,
daleko od mene,
mojih jezovitih ćutanja.

Ne želim susret sa sobom,
strepim od takvog poznanstva.

Ko vjetar,
nose me riječi.
Jedini svetionici,
u uvali
tugom ispunjenog prostranstva.

e86fa11a2f15ff21c1cd501452923cedfbeaf046_m

Advertisements

One thought on “Jedrenjaci

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s