Ljuštura

Jutro je odavno palo
u tvoju sobu.
Sa tavanice,
ko umorni šišmiši
vise preteške misli.
Trulež i tama,
kao u grobu.
Na tremu,
jedan uz drugog,
drhte vrapci pokisli.

Uz cigaretu
i prvu kafu,
glođeš tek rođen dan.
Ne ideš nikud.
U ljušturi je toplo.
Topiš se u sopstvenom strahu.
Cijeli tvoj svijet
– ova soba i stan.

Kad raspe se sumrak
– oglodan dan
pred zvijeri padne ko kost.
Bez pozdrava,
Na put ćeš i ti.
Na ovom svijetu
bio si samo gost.

Advertisements

One thought on “Ljuštura

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s