Tišina

Otišla si.

Nestalo je mirisa tvoje duše

upletene u cvjetove lipe

i žutih dunja

što na ormaru si čuvala.

Otplovila si na čamcu spokoja

do plavih nebeskih uvala.

Izgubila sam te…

I kao da život je stao,

onoga trena,

kad linijom između svjetova,

zašuštala je tvoja umorna sjena.

Izgubila sam te,

bolno,

ponovo onog časa,

kad u mimohodu naših svjetova,

iz sjećanja moga,

zauvijek nestala je

boja tvoga glasa.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s