Lipe pored Une

Po pretincima ormara od orahovine,
kao svilene haljine
poslagah minula ljeta
– riznicu prošlosti,
mrvice sjećanja
koja se tiho krune.
tu leže
davno zaboravljene avgustovske večeri,
skrivene strepnje i nemiri,
treperave ive i breze,
čitavi šareni svemiri…
Pod paučinom tišine
davno uspavah dio sebe.

Ne otvaram često
teška orahova vrata.
Davno sam ih zaključala
ključem od snova i zlata.
Davno sam zaboravila
onu daleku – sebe.

Tek ponekad s jula,
kraj Une,
kad lipa procvjeta zlatom,
kad olistaju zelene krune,
čežnja mi šapne za vratom.
Poželim da me bude
davno prohujale kiše.
Jer, nigdje na cijelome svijetu,
ko tu kraj rodne Une,
na nostalgiju i prošlost
lipa ne miriše. 13315248_887286148065383_6212575842546595018_n

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s