Iznad vinograda

Prizivam ljeta koja ne dolaze
na moje obale.

Ovdje gdje živim
kiše ne prestaju.

Olovne magle,
ko otrovne zmije
vijugaju iznad vinograda.

Stojim u mjestu.

Koraci moji
odavno svijetom
bez mene hode.

O, tako mi nedostaju
daleke žege,
dok slušam huk
te mutne vode.

Bole me ljeta
koja ne dolaze više
na moje obale.

Dok kiše spremaju blato
tu, iznad vinograda.

Promrzla od čekanja
ja još tražim
izgubljene dane.
Uplašena i sama,
ko pastir
što idući putem
zauvijek ostade bez stada.

 

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s