Ruža na šahovskom polju

S gađenjem žvaćem
ovaj osjećaj krivice u sebi.
Krivice zbog tuđih grešaka.
Zbog tuđe gluposti,
pohlepe i zlobe.

Dok iznad glave,
kao oreol posebnosti
u tami što svijetli,
uzaludno, od nevjernih –

u ljubav, život i radost,
ja uporno
krst svoj skrivam.
Umorna kraljica crna,
na šahovskom polju,
prepunom drvenih pješaka.

Radujem se sopstvenom bogatstvu,
mada ničega osim zvijezda nemam
i samo se dušom ogrćem
i nebom pokrivam.

Tu, u bezađe bačena,
na šahovsku ploču,
gdje piuni u očima jedino vide
neke slike svog crno bijelog svijeta.

Ja, dostojanstvena, tiha i sama
ogrnuta plaštom od snova,
sjeme ljubavi sijem,
ko žutu, mirisnu ružu.
Mjesečinom je kupam
I čekam da procvjeta.

38374_vest_%d1%88%d0%b0%d1%85%d0%be%d0%b2%d1%81%d0%ba%d0%b5-%d1%84%d0%b8%d0%b3%d1%83%d1%80%d0%b5-%d0%b7%d0%b0%d1%98%d0%b5%d0%b1%d0%b0%d0%bd%d0%be

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s