Čovjek s kaputom od jedara

Susrela sam tvoj pogled
jednog crvenog sumraka
na raskršću
sopstvenih potonuća.

Nosio si kaput skrojen
od odbačenih jedara,
koja si pronašao na obali
onog davnog maja,
kad more je zapljuskivalo
tvoje najbolje godine.

Šaputao si pjesme
o smijehu i suzama.

„ Da li si slušala jecaje
pšenice,
dok duša joj se
u prah pretvara?

Njen jecaj je pjesma
vodenice
što putuje svijetom
u grgolju vode.
Jecajem duše,
pjesma se stvara!“

Poklonio si mi
crveni končić, kao štit
od urokljivih pogleda
i tužnih riječi.
Na dlan mi položio
zrnce nespokoja.
„Samo ga pusti da raste…“

Otišao si bez pozdrava.
Nikada više sreli se nismo.

Ostao si jedina boja
čežnje, svih ovih godina.
Sva tuga i ljepota.

Jecajem duše te pjevam,
uporno i tiho,
dok odmotavam klupko
sopstvenog života.

flat550x550075f-u3

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s