Zalutali brodovi

Šaputala sam neku pjesmu
o konju u samrtnom ropcu,
što dušu predaje šumi.

Posmatrao me je stranac
sa ožiljkom na desnoj obrvi
i pernatim glasom
nesrećnog anđela.

Moja pjesma šapatom je
zastajala u strančevoj kosi
i od nje su se razgranale
njegove napukle misli:

„Neminovnosti nam
uvijek dolaze na vrata
i nema tog ključa,
koji može da nas zaštiti
od susreta sa njima“

Pjevušila sam šapatom
neku zaboravljenu pjesmu.

Stranac sa ožiljkom
na desnoj obrvi
i pernatim glasom
nesrećnog anđela,
odlazeći prema nevidljivoj
pučini, u pjesmu mi je upleo
svežnjeve gorčine.

Šapućem i dalje

onu zaboravljenu pjesmu
iz koje cvjetaju gorki
plodovi.

Zašuštaće negdje pored njega,
sve moje prognane misli,
kad u snove mu dođu
zalutali papirni brodovi.

 

33

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s