Vrt ukroćenih bura

Neki sivi konjanici
dolaze u vrtove
mojih ukroćenih bura.
U dahu njihovih
umornih konja
prepoznajem opomene.

Prilazim im nasmijana
i bosa.
Pjesmom ih kitim.
Šapućem im o
plavetnilu života
i iz pehara mog pradjede,
nekog davno umrlog kneza,
dajem im da ispijaju
pjenušava pomirenja.

Cvjetovi u mojoj kosi
im se smiješe
i pozdravljaju ih sjajem
jutarnje rose.
Ja koračam bosa
i sivim jahačima
šapućem stihove pune života.

Pjevam im baladu
o zaboravljenim nadama
davno udavljenim
u močvarama učmalosti
iz kojih su prkoseći ništavilu
procvjetali bjeličasti
cvjetovi lotosa.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s