Ljeto umire pored rijeke

Galopira izblijedjelo ljeto po uglačanim
pločnicima ovog sumornog grada, koji je
odavno postao pristanište potonuća.
Nekada su ove ulice mirisale na nadu u
skrivenim pogledima ljubavnika.
Nekada smo se prepoznavali po boji svemira
koju smo skrivali u očima.

Treperi izblijedjelo ljeto u nedeljnim tišinama,
u dosadnim, dugim predvečerjima bez
svjetlucanja šuškavih snova. Snovi su nekada
bili naša jedina svojina.
Treperi izblijedjelo ljeto, po kamenjarima
naših izgubljenih godina.

Učaurilo se pospano ljeto. Sklupčalo se
ko umorni noćni leptir ispod ulične svjetiljke,
što spaliće njegova umorna krila.
Treperi pospano ljeto…
Sa neba po meni pada pustoš i tišina.